Od potencijala svih obnovljivih izvora, u Srbiji čak 63% zauzima biomasa i jednaka je potrošnji 2,4 milijuna ekvivalentne nafte.

Prema usvojenim poticajima za proizvodnju zelene struje, svaki kilovat iz biomase plaća se od 11,4 do 13,6 eurocenti. Energetski potencijal biomase od šumarstva i drvne industrije procjenjuje se na približno jedan milijun tona ekvivalentne nafte, dok ostatak pripada poljoprivrednoj biomasi, odnosno poljoprivrednom otpadu i ostacima iz ratarstva.

Umjesto da poljoprivredne ostatke pale na njivama, zemljoradnici u Srbiji mogli bi te otpatke da iskoriste za proizvodnju energije iz biomase. I šumski ostaci završavaju na deponijama i u rijekama, a i od njih bi mogla da nastane struja ili toplotna energija.

“Biomasa se ne koristi dovoljno, jer ne postoji njeno organizirano sakupljanje za energetske potrebe i odgovarajuća infrastruktura, a nedostaje i svijest o mogućnostima korišćenja”, kaže Dejan Stojadinović, pomoćnik ministra energetike zadužen za obnovljive izvore.

Stojadinović kaže da su glavne prepreke troškovi i sigurnost isporuke, međutim, napravljen je akcijski plan za biomasu kojim treba da se odrede planovi i rokovi kako bi se pokrenulo veće iskorištavanje ovog alternativnog izvora.

Profesor na Šumarskom fakultetu Branko Glavonjić ističe da, ako odmah ne bude organizirane akcije ubjeđivanja Vlade, lokalnih uprava i javnosti da je drvo realna opcija za učinkovito postizanje energetskih potreba i efektivne cijene, mogućnost da se drvna biomasa izabere za gorivo bit će izgubljena na duži rok.

“Procijenjena količina drvne biomase u Srbiji, koja se može koristiti kao gorivo, iznosi oko pet i po milijuna kubika godišnje”, kaže Glavonjić.

On objašnjava da se u većem dijelu Europe, općine i kućanstva stalno potiču na korištenje drveta za proizvodnju toplotne energije zbog ekonomskih i socijalnih razloga i koristi za životnu sredinu.